DE

Srbija

Praćenje izbora – Studija potvrđuje pristrasnost srpskih medija u korist predsednika Vučića

Fondacija Fridrih Nauman za slobodu je podržala i finansirala projekat praćenja medija kao deo velike posmatračke misije CRTE (Centar za istraživanje, transparentnost i odgovornost), nevladine organizacije koja je godinama aktivna u ovoj oblasti i koja je stekla obuhvatnu ekspertizu.

Projekat se fokusira na detaljnu analizu i procenu medijskog izveštavanja o izborima i (ravnopravne) zastupljenosti izbornih kandidata u medijima, uključujući identifikaciju mogućih slučajeva političke pristrasnosti i kršenja standarda istinitog objektivnog izveštavanja.

Jedan od glavnih rezultata ovog projekta je da je kratkotrajna pojava navodnog “pluralizma medija” bila prilično veštačka i uslovljena svešću o međunarodnom praćenju. To nije bio rezultat demokratskog ubeđenja i nije bilo odraz podrazumevane privrženosti novinarskim standardima i izveštavanju u javnom interesu.

Podaci obuhvaćeni Finalnim izveštajem o monitoringu medija, koji je sprovela Posmatračka misija CRTE, pokazuju da je u toku izborne kampanje u programima televizija s nacionalnom pokrivenošću postignut tek privid pluralizma i ravnomernije zastupljenosti različitih političkih opcija, što je ipak napredak u odnosu na period pre kampanje kada pluralizma u medijskoj slici gotovo da i nije bilo. I podaci prikupljeni posle izbora ukazuju da je izvestan politički diverzitet u medijima namenski kreiran samo za vremenski okvir zvanične izborne kampanje, i to uvođenjem tzv. izbornih blokova kojima je omogućeno veće prisustvo opozicije u programskim sadržajima. Međutim, u redovnim informativnim emisijama, koje su krucijalne sa stanovišta gledanosti i uticaja, očuvana je dominacija stranaka na vlasti.

Tokom celog perioda posmatranja medija (pre kampanje, tokom kampanje i nakon izbora) o strankama na vlasti izveštavalo se u neutralnom ili u pozitivnom tonu, a u slučaju stranaka opozicije preovladavao je negativan ton u razdoblju pre i nakon kampanje, te nešto balansiraniji pristup u toku kampanje. U redovnim informativnim sadržajima predstavljani su uspesi vlasti i kritikovana je opozicija, dok su privremeni izborni delovi programa služili da se formalno ispuni obaveza predstavljanja opozicionih aktera.

Uočljive su razlike u predstavljanju opozicionih stranaka različitih orijentacija – tradicionalističke i konzervativne stranke predstavljane su češće pozitivno nego negativno, dok je s progresivnijim opozicionim strankama obrnut slučaj.

Najizrazitija pristrasnost zabeležena je u izveštavanju o predsedničkim kandidatima. Osim što je predsednički kandidat Aleksandar Vučić, u oba kapaciteta (kao predsednik stranke i predsednik države) dobio gotovo tri četvrtine medijskog vremena namenjenog svim predsedničkim kandidatima, on je bio i najafirmativnije predstavljen kandidat. S druge strane, Zdravko Ponoš, drugi po osvojenom broju glasova na predsedničkim izborima, bio je jedini kandidat koga su mediji češće predstavljali u negativnom nego u pozitivnom tonu, a imao je i najmanje prilike da se, u ulozi subjekta, direktno obrati publici televizija s nacionalnom pokrivenošću.

Podaci govore da su RTS 1, kanal javnog medijskog servisa, i TV Prva najbalansiranije izveštavale o političkim akterima u toku kampanje. TV B92, TV Happy i TV Pink prednjačile su u pristrasnosti u korist stranaka na vlasti.

Dva narativa su dominirala kampanjom – jedan o ekonomskom napretku Srbije i rastu životnog standarda građana, a drugi vezan za rat u Ukrajini. Srpska napredna stranka insistrirala je na porukama o boljem ekonomskom položaju građana, a rat u Ukrajini koristila je da se predstavi kao garant stabilnosti i sigurnosti zemlje. Njen koalicioni partner Socijalističa partija Srbije kampanju je bazirala na opredeljenju za jačanje odnosa s Rusijom i čvrstom stavu o Kosovu kao neodvojivom delu Srbije. Opozicione partije sa desnice bile su fokusirane na odbranu nacionalnog identiteta, takođe zagovarajući jače veze s Rusijom, odustajanja od evropskih integracija i beskompromisnost u odnosu na Kosovo. Progresivnije opozicione stranke su se držale tema vezanih za ekologiju, ekonomiju i probleme lokalnih zajednica.