Hrvatska
“Ruski agenti slobode” nagrađeni Europskom nagradom
Marko Stričević
Hrvatski dokumentarni film “Ruski agenti slobode” uz potporu Friedrich-Naumann-Stiftung nedavno je dobio Europsku nagradu Hrvatskog novinarskog društva (HND). Film se fokusira na borbu ruskih disidenata u zemlji kojom dominira ratna propaganda.
Redatelj Marko Stričević uspio je okupiti neke od najuglednijih intelektualaca, novinara/novinarki i umjetnika/umjetnica koji su iz prve ruke iskusili što znači izraziti neslaganje s “Putinovom vertikalom moći”. Punini filma doprinijeli su i anonimni suradnici - građani Rusije koji u odjavnoj špici nisu mogli biti potpisani zbog straha za njihovu sigurnost. Oni također predstavljaju spomenuti, na površini nevidljiv, ali prisutan i značajan sloj ruskog društva koji se ne miri sa zločinima režima.
freiheit.org razgovarao je s hrvatskim redateljem koji je i sam nedavno s javne televizije HRT prešao na Nova-TV.
Marko Stričević, vaš je film nedavno nagrađen hrvatskom "Europskom nagradom za televizijsko novinarstvo". Što Vam to znači?
Ponosan sam na film i na svoje suradnike. Drago mi je da je dobio nagradu, jer je to vrsta potvrde svima nama u vremenima kada se mnogima čini da se njihov rad ne primjećuje. Ova nagrada novi je poticaj hrvatskim novinarima za bavljenje europskim temama, a u Novinarskom društvu se nadaju da će postati dobra tradicija. “Ruski agenti slobode” nagrađeni su u kategoriji “Televizijsko novinarstvo”. Kriterij dodjele odražavaju aspekt koji mi je posebno važan: moj dokumentarac je “doprinos promicanju vladavine prava, slobode i demokracije, te provedbi građanskih, političkih i društvenih ljudskih prava”.
Što mislite, zašto ste osjetili potrebu snimiti ovaj film? Zašto je ovaj film bio ili je potreban?
Film je pokušaj da se prikažu ljudi koji utjelovljuju izuzetnu hrabrost, kritičko razmišljanje i demokratičnost, a sve je to također dio ruske kulturne baštine i slobodarskog duha kojima sam se u proteklih petnaest godina divio, iskusio ga, proučavao i volio - a odmah u prvim danima rata postalo mi je jasno da će možda zauvijek nestati. Želim da gledateljke i gledatelji mog filma shvate da se značajan dio ruskog društva protivi ovom zlu i da ima Ruskinja i Rusa koji zbog svojih uvjerenja preuzimaju velike rizike.
Imam osjećaj da mnogi ljudi ne znaju kako zvuči taj otpor Putinu; što govori, kako misli. Protagonistkinje i protagonisti mog filma su “Europa”. S njima ovaj kontinent ima šansu za bolju budućnost, gdje god oni bili i što god se trenutno događalo u Rusiji. Mnogi od onih koji su od početka rata ostali u Rusiji su odlučili šutjeti, jer režim nema milosti. Slobodna Europa ne smije zaboraviti te ljude i nadam se da će Europa ostati svjesna njihovog postojanja i da ih neće dodatno maltretirati.
S druge strane, unutar EU postoje ljudi koji opravdavaju postupke režima u Moskvi ili relativiziraju njegove zločine. Pritom svjesno ili nesvjesno šire propagandu Kremlja. Htio sam da i takvi gledatelji vide i film koji daje autentičnu rusku perspektivu. Bilo bi kobno, da je kriminalni ruski režim sa svojim propagandnim aparatom imao monopol nad “ruskom perspektivom”.
Kako je došlo do suradnje sa Friedrich-Naumann-Stiftungom?
Tri protagonistice mog dokumentarca su članice kolektiva “Pussy Riot”. Upoznao sam ih tijekom jednog nastupa u Zagrebu. Nekoliko dana prije toga nastupili su na turneji po Njemačkoj koju je organizirala Friedrich-Naumann-Stiftung, a tamo napravljeni video zapisi izuzetno su se složili sa mojim dokumentarcem. Zahvalan sam i počašćen što je Friedrich-Naumann-Stiftung prepoznala i priznala vrijednost našeg rada.
Pitanja je postavila Edita Barać-Savić, voditeljica programa za suradnju civilnog društva Friedrich-Naumann-Stiftunga za regiju Zapadnog Balkana sa sjedištem u Beogradu.